srijeda, 30. travnja 2014.

NAJBOLJI SAVJETI ZA ODLAZAK NA LJETOVANJE SA VAŠIM KUĆNIM LJUBIMCIMA

Ljeto je vrijeme godišnjih odmora. Jasno je da će kućni ljubimac, kao član obitelji ići s vama na more. Budući da se radi o moru, visokim temperaturama, kupanju, sunčanju evo par savjeta za vašega psa. Oni koji su svoj godišnji odmor odlučili provesti na moru i posvetiti se plivanju, jedrenju i sunčanju, slobodno mogu povesti svoga psećeg ljubimca koji će se zajedničkom ljetovanju s "obitelji" i te kako veseliti. Psa uvijek sa sobom možemo voditi na plažu, jedino što valja pripaziti da uokolo ne trčkara posve slobodno i smeta druge kupače.

KAKO SE RIJEŠITI VRUĆINE ? 

Jedna od opasnosti koja prijeti posebno psima u ljetnim mjesecima, pa tako i na godišnjem odmoru, jest toplotni udar. Normalna tjelesna temperatura kod pasa je 38.5 ° C, dakle osjetno viša od naše, pa je to razlog da oni lošije od nas podnose visoke temperature. Osnovni mehanizam hlađenja kod pasa je dahtanje. Dahtanje je zapravo ubrzano površno disanje s frekvencijom od 200 do 400 puta u minuti, pri čemu pas može povećati disajni volumen s dvije na pedeset litara. Kad dahće, pas pretežno udiše na nos, a izdiše na usta. Visoke temperature, kao i sunčanje, psi podnose vrlo loše, znatno su osjetljiviji od nas. U šetnju psa treba izvoditi samo rano ujutro ili kasno navečer, a posebno treba voditi računa da mu je zdjelica s vodom puna kad ostane sam. Imajte na umu da je plaža za psa više gnjavaža nego užitak, jer mu je stalno vruće, koliko god se vi trudili da bude stalno mokar i da leži pod suncobranom. Odlazak u planine mnogo je bolje rješenje. Tamo možete šetati po šumi cijeli dan bez straha od toplotnog udara. 

PSI GUBE APETIT ZA VRIJEME VRUĆINA

Što se tiče jela, i psima i nama apetit je smanjen za vrućih dana. Obrok im treba ponuditi što kasnije navečer kad više nije tako vruće. Večernja šetnja neka traje duže nego inače i sve će biti u redu. Ljeto i vrućine ionako kratko traju pa se ništa neće dogoditi ako pas nešto slabije jede i manje se kreće nego inače.

nedjelja, 6. travnja 2014.

NAJBOLJA DOMAĆA HRANA ZA PSE

Pas, najvjerniji čovjekov prijatelj, mesožder je i njegova prehrana mora biti pretežito mesna. Nekada su psi dobivali kuhanu hranu, ono što ‘ostane od ručka’, ali danas se psima u većini slučajeva daje suha, dehidrirana hrana. Ishrana psa mora biti pravilna i racionalna. Iako je pas mesožder, za njegovu ishranu se koristi hrana životinjskog i biljnog porijekla. Dok je hrana životinjskog porijekla bogata u prvom redu bjelančevinama, mastima, mineralnim sastojcima i vitaminima, dotle je hrana biljnog porijekla bogata ugljikohidratima, vitaminima i mineralima.

MINERALI, VITAMINI I BJELANČEVINE

Pri pripremi hrane treba se držati načela da hrana sadrži sve potrebne sastojke, a da ne sadrži tvari (materije) štetne po pasji organizam. Hrana treba da sadrži određenu količinu bjelančevina, koje služe za izgradnju tkiva, zatim masti i ugljikohidrate koji su izvor toplotne energije. Ugljikohidrate pas dobiva uglavnom iz povrća i žitarica. Masnoća u hrani daje glatkoču i sjaj koži i dlaci. Minerali imaju važnu ulogu u organizmu pa je veoma važno da budu zastupljeni u dovoljnim količinama. Ukoliko to nije slučaj, onda je nužno da se posebno dodaju. Pas mora uvijek imati na raspolaganju svježe vode za piće. Vitamini su osobito važni jer reguliraju funkcije pojedinih organa i moraju se osigurati u dovoljnim količinama. Vitamine treba pas da prima u hrani. U tu svrhu psima se daju: sirovi žumanjak jajeta, sirova teleća jetra, kiselo mlijeko, svjež kravlji sir, slatko mlijeko i dr. Ukoliko sa hranom nije moguće osigurati dovoljne količine vitamina, onda je nužno davati vitaminske preparate po uputi proizvođača. Bjelančevine se nalaze najviše u mesu, mlijeku i mliječnim proizvodima, jajima, a u manjoj mjeri i u biljnim proizvodima. Psu je štetno davati slatkiše koji sadrže kakao i mentol. Proizvodi mesne industrije (kobasice i konzerve) kojima se radi poboljšanja ukusa dodaju različiti začini nisu štetni čovjeku, ali jesu psu. Ove tvari štetno djeluju na bubrege, koji postepeno gube funkciju, što ima za posljedicu pojavu povećanja koncentracije štetnih tvari u krvi, odnosno pojavu uremije, a u daljem toku i uginuće životinje.

Neke vrste hrane, koje su pogodne za ljude, pa čak i druge životinje, mogu predstavljati rizik za psa zbog njegovog metabolizma koji se u mnogo čemu razlikuje od našeg. Neke namirnice izazivaju manje digestivne probleme, dok druge mogu da prouzrokuju ozbiljna oboljenja, pa čak i smrt.

Od hrane životinjskog porijekla najčešće se upotrebljavaju goveđe meso, rijetko konjsko (može izazvati dermatoze i proljeve), svinjsko meso (sadrži mnogo masti), sirove kosti (imaju slabu hranjivu vrijednost), mlijeko, svjež sir, jaja, riba (kuhana i očišćena od kostiju), mesno i koštano brašno, te krv i iznutrice. Iznutrice treba uvijek kuhati. Neki psi su alergični na srce (sadrži u većem omjeru neke aminokiseline), pa ga stoga treba davati oprezno. Slezena sadrži znatne količine željeza, pluća su bogata vitaminom C, a jetra sadrži velike količine aminokiselina, vitamina, minerala i ugljikohidrata. Od hrane biljnog porijekla psima se daju: kruh, riža, pura, povrće (krumpir, mrkva, salata, spanak i blitva). Povrće koje napuhava, kao sto je grah, grašak i kupus, nisu prikladni za pse. Psi vole jesti voće i u razumnim količinama to je zdravo. Jabuke su pune vitamina A i C te vlakana. Ipak, izbjegavajte im davati cijele jabuke odnosno jezgru s košticama. Uz jabuke psi najčešće vole jesti kruške, breskve, marelice, lubenicu, dinju i banane. Pravilo koje vrijedi za pseću hranu kada je voće u pitanju jest da ono mora bit svježe, oprano i da ne smijete pretjerivati. Isto vrijedi i za povrće. Od povrća psu možete davati mrkvu, zelje, špinat, krastavac, tikvice. Mahune su dobar izvor biljnih vlakana, vitamina K, vitamina C i mangana.

PONEKAD PSI JEDU I SVOJ IZMET

Ukoliko primjetite da vam pas jede izmet i to je normalno. Psi ponekad jedu ljudski, mačji ili čak svoj izmet jer tako unose u sebe neke probavne enzime kao i vitamin B1. Nemojte se ljutiti na ljubimca ako jede izmet, ali ga ipak naučite da to ne radi iz higijenskih razloga. Radi li to često dodajte mu u hranu vitamina B i posavjetujte se s veterinarom.

subota, 5. travnja 2014.

ZAŠTITA PSA OD OPASNIH PARAZITA

KRPELJI - OPASNI PARAZITI

Krpelji su paraziti koji piju krv najčešće toplokrvnih životinja, pasa, mačaka i ljudi. Prenose mnoge bolesti od kojih su neke smrtonosne, ako se na vrijeme ne otkriju i ne liječe. Najčešća staništa krpelja su šume, te visoke trave. Dok se ne zabode u domaćina, krpelj je veoma malih dimenzija, svega 1 do 2 mm. Ženke krpelja koje se zabodu sisaju krv i kada se dovoljno napiju same se otkače, padaju na zemlju i polažu jaja, koja se u proljeće razvijaju u male krpelje. Krpelj može šetati satima po tijelu prije zabadanja i zato je važno pregledati psa svakodnevno. Omiljene zone zabadanja su dio zadnjih nogu, dio ispod vrata i ušiju, te obrazi psa. Invazija krpelja ovoga proljeća i ljeta prava je noćna mora za sve vlasnike pasa. Osim što prenose bolesti koje mogu biti opasne za ljude, male krvopije mogu ozbiljno da ugroze i zdravlje ljubimaca. Veterinari, ipak, kažu da je zbog većeg prisustva krpelja ove godine kod životinja zabilježen manji broj oboljevanja od opasnih bolesti koje prenose. Krpelje ubrajamo u najveće parazitske grinje, koji sišu krv i napadaju mnoge životinje (pse, mačke, goveda, ptice i gmazove), ali i čovjeka. Aktivnost krpelja ovisi o vanjskoj temperaturi i vlazi, tako da su najaktivniji u proljeće i jesen, iako ih možemo naći na životinji tijekom cijele godine – i zimi i ljeti. 

NAJOPASNIJE BOLESTI KOJOM KRPELJI MOGU ZARAZITI PSA

Najopasnija i najprisutnija bolest kojom kreplji mogu da zaraze psa je piroplazmoza. Uzročnik je krvni parazit babesia koja parazitira na eritrocitima, razara ih i uzrokuje anemiju. Bolest se u početku manifestira povišenom temperaturom, otežanim kretanjem, povraćanjem, tamnom mokraćom. Ukoliko psa napadne veliki broj krpelja može se dogoditi da oboli i od tik paralize. Do ovog poremećaja dolazi zbog toksina koji krpelji ispuštaju da bi spriječili zgrušavanje. Još jedna bolest koja prijeti psima je erlihija. Ona je naročito prisutna u mediteranskom pojasu, pa bi posebno trebalo da budu oprezni vlasnici koji svoje ljubimce vode na more.

ZAŠTITA PSA OD KRPELJA

Poslije svake šetnje pregledajte dobro vašeg psa, iščešljajte ga jer krpelji šetaju po psu prvih 24 sata, da bi se poslije toga zakačili za kožu. U slučaju da nađete već zakačenog krpelja potrebo ga je odmah izvaditi pincetom za vađenje krpelja koju možete nabaviti u bilo kojoj radnji za životinje. Nikako ne tretirati krpelja uljem ili alkoholom, ali to većina preporučuje, jer u tom slučaju se može dogoditi da krpelj povrati sadržaj u krvotok vašeg psa, što bi bilo veoma loše ako je krpelj zaražen. Ako često izvodite svog psa u prirodu potrebno je da ga tretirate nekim od antiparazitskih preparata koji se mogu naći u obliku ampule,spreja ili ogrlice. Aktivni sastojak ovakvih preparata je određeni insekticid koji djeluje odbijajuće na kožne parazite ili ih ubija. Ampula se nanosi psu, zavisno od proizvoda, najčešće dužinom leđa. Razmakne se dlaka i ampula se direktno stavlja na kožu blagim utrljavanjem i pas ne smije biti kupan prije i poslije stavljanja ampule 48h, da bi se preparat dobro upio. Nakon što se preparat nanese na kožu aktivna supstanca se raspoređuje po površini kože i zadržava u lojnim žlijezdama, odakle se kontinuirano otpušta tokom mjesec dana štiteći vašeg ljubimca. Nakon šetnje, nove krpelje koji još nisu odstranjeni djelovanjem preparata možete s psa iščešljati pomoću gustog češlja. Zaštita protiv krpelja se može koristiti i u obliku spreja koji se nanosi cijelom površinom dlake i služi kao zaštitni omotač za životinju. U ponudi se može pronaći veliki broj zaštitnih ogrlica za pse. Dužina djelovanja zaštitnog dejstva ogrlice je različita zavisno od aktivne supstance u njoj i kreće se od 3 do 6 mjeseci. Ogrlica se postavlja labavo oko vrata životinje tako da između ogrlice i kože imamo razmak bar za dva prsta. Ako je ogrlica prevelika, odsiječe se suvišni dio na dužini od 4-5 cm od kopče, da se pri rastu psa može popuštati. Postoje i zaštitne bio ogrlice na bazi kokosovog ulja i njegovih derivata, čija zaštita traje 3 mjeseca uz mogućnost obnove za to predviđenim preparatom.

Kućni ljubimac predstavlja veliko zadovoljstvo u svakom domu, ali i veliku odgovornost čega trebaju biti svjesni svi vlasnici kućnih ljubimaca, stoga svoje šetnje prirodom učinite što sigurnijima za vašeg ljubimca i savjetujte se s veterinarom.