nedjelja, 6. travnja 2014.

NAJBOLJA DOMAĆA HRANA ZA PSE

Pas, najvjerniji čovjekov prijatelj, mesožder je i njegova prehrana mora biti pretežito mesna. Nekada su psi dobivali kuhanu hranu, ono što ‘ostane od ručka’, ali danas se psima u većini slučajeva daje suha, dehidrirana hrana. Ishrana psa mora biti pravilna i racionalna. Iako je pas mesožder, za njegovu ishranu se koristi hrana životinjskog i biljnog porijekla. Dok je hrana životinjskog porijekla bogata u prvom redu bjelančevinama, mastima, mineralnim sastojcima i vitaminima, dotle je hrana biljnog porijekla bogata ugljikohidratima, vitaminima i mineralima.

MINERALI, VITAMINI I BJELANČEVINE

Pri pripremi hrane treba se držati načela da hrana sadrži sve potrebne sastojke, a da ne sadrži tvari (materije) štetne po pasji organizam. Hrana treba da sadrži određenu količinu bjelančevina, koje služe za izgradnju tkiva, zatim masti i ugljikohidrate koji su izvor toplotne energije. Ugljikohidrate pas dobiva uglavnom iz povrća i žitarica. Masnoća u hrani daje glatkoču i sjaj koži i dlaci. Minerali imaju važnu ulogu u organizmu pa je veoma važno da budu zastupljeni u dovoljnim količinama. Ukoliko to nije slučaj, onda je nužno da se posebno dodaju. Pas mora uvijek imati na raspolaganju svježe vode za piće. Vitamini su osobito važni jer reguliraju funkcije pojedinih organa i moraju se osigurati u dovoljnim količinama. Vitamine treba pas da prima u hrani. U tu svrhu psima se daju: sirovi žumanjak jajeta, sirova teleća jetra, kiselo mlijeko, svjež kravlji sir, slatko mlijeko i dr. Ukoliko sa hranom nije moguće osigurati dovoljne količine vitamina, onda je nužno davati vitaminske preparate po uputi proizvođača. Bjelančevine se nalaze najviše u mesu, mlijeku i mliječnim proizvodima, jajima, a u manjoj mjeri i u biljnim proizvodima. Psu je štetno davati slatkiše koji sadrže kakao i mentol. Proizvodi mesne industrije (kobasice i konzerve) kojima se radi poboljšanja ukusa dodaju različiti začini nisu štetni čovjeku, ali jesu psu. Ove tvari štetno djeluju na bubrege, koji postepeno gube funkciju, što ima za posljedicu pojavu povećanja koncentracije štetnih tvari u krvi, odnosno pojavu uremije, a u daljem toku i uginuće životinje.

Neke vrste hrane, koje su pogodne za ljude, pa čak i druge životinje, mogu predstavljati rizik za psa zbog njegovog metabolizma koji se u mnogo čemu razlikuje od našeg. Neke namirnice izazivaju manje digestivne probleme, dok druge mogu da prouzrokuju ozbiljna oboljenja, pa čak i smrt.

Od hrane životinjskog porijekla najčešće se upotrebljavaju goveđe meso, rijetko konjsko (može izazvati dermatoze i proljeve), svinjsko meso (sadrži mnogo masti), sirove kosti (imaju slabu hranjivu vrijednost), mlijeko, svjež sir, jaja, riba (kuhana i očišćena od kostiju), mesno i koštano brašno, te krv i iznutrice. Iznutrice treba uvijek kuhati. Neki psi su alergični na srce (sadrži u većem omjeru neke aminokiseline), pa ga stoga treba davati oprezno. Slezena sadrži znatne količine željeza, pluća su bogata vitaminom C, a jetra sadrži velike količine aminokiselina, vitamina, minerala i ugljikohidrata. Od hrane biljnog porijekla psima se daju: kruh, riža, pura, povrće (krumpir, mrkva, salata, spanak i blitva). Povrće koje napuhava, kao sto je grah, grašak i kupus, nisu prikladni za pse. Psi vole jesti voće i u razumnim količinama to je zdravo. Jabuke su pune vitamina A i C te vlakana. Ipak, izbjegavajte im davati cijele jabuke odnosno jezgru s košticama. Uz jabuke psi najčešće vole jesti kruške, breskve, marelice, lubenicu, dinju i banane. Pravilo koje vrijedi za pseću hranu kada je voće u pitanju jest da ono mora bit svježe, oprano i da ne smijete pretjerivati. Isto vrijedi i za povrće. Od povrća psu možete davati mrkvu, zelje, špinat, krastavac, tikvice. Mahune su dobar izvor biljnih vlakana, vitamina K, vitamina C i mangana.

PONEKAD PSI JEDU I SVOJ IZMET

Ukoliko primjetite da vam pas jede izmet i to je normalno. Psi ponekad jedu ljudski, mačji ili čak svoj izmet jer tako unose u sebe neke probavne enzime kao i vitamin B1. Nemojte se ljutiti na ljubimca ako jede izmet, ali ga ipak naučite da to ne radi iz higijenskih razloga. Radi li to često dodajte mu u hranu vitamina B i posavjetujte se s veterinarom.

Nema komentara:

Objavi komentar